субота, 8. август 2015.

Cms

-Kako znas toliko o zvezdama?- pitao me je onim svojim toplim glasom.
Kako znam?
Svaki dan sam vidjala najlepsa sazvezdja u njegovim ocima. Jurile su me zvezde u toj savrsenoj boji svaki put kada bi me pogledao.
Nocima sanjam njegove ruke kako me vuku da se vratim, da ponovo budem sa njim.
Daleko smo hiljadu kilometara, manje vise.
Toliko daleko a ja ipak ne prestajem da razmisljam o svemu sto smo prosli dok smo jos bili blizu.
Koliko cemo ovako izdrzati?
Gde ce nas sledeci put odvesti nase ulice?
Jedva cekam da se vratim.
Dok sam jos ovde, mislima se vracam na tu savrsenu noc. Hodali smo nemom ulicom prema njegovoj kuci. Ne secam se imena ulice jer mi se svaki put cini da je suvise dugacka kad koracam sama a suvise kratka kad sam sa njim. Hodali smo a ja sam gledala nebo. Daleko od gradskih svetala u savrseno mirnoj ulici, zvezde su sijale jace nego bilo gde drugde na svetu. Opcinjeno sam ih posmatrala. Moje svetle oci, oci boje mora kako kazu, parale su tamno nebo. More i nebo, moja dva omiljena sveta. Zvezde su nam se smejale. Znala sam da me posmatra, osecala sam to po dodiru njegove ruke u mojoj. Njegovi topli prsti izazivali su trnce svuda po meni ali sam bila okupirana zvezdama. Gledao me je kao da ga moja pojava zabavlja. Ovaj put ulica je bila prekratka za nase korake i moje zvezde je prekrio krov njegove kuce. Poveo me je na sprat onako kako stalno radimo.
-Dodji za cas - pozvao me je u neku sobu u kojoj nikad nisam bila.
Odveo me je na terasu sa koje sam mogla da nastavim da posmatram nebo. Bilo je savrseno. Osmeh nije hteo da se skine sa lica a sama cinjenica da sam jednu od omiljenih zanimacija podelila sa njim grejala mi je srce. Lezali smo tako ko zna koliko dugo. Pricala sam o sazvezdjima o kojima tako puno znam, pricala i sanjarila ko zna o cemu. Njegov dodir mi je pokazivao da me jos uvek posmatra s onim cudnim izrazom na licu. Za nekoga kao sto sam ja, nekoga ko lako savlada i najvece knjige, nekoga ko zeli da upozna i dubine svih mora i beskonacnost neba, bilo mi je drago sto sam njega uspela da osvojim. Moj licni mali svet.
-Kako znas toliko o zvezdama? - pitao me je a ja sam se okrenula da ga poljubim. Dodir njegovih usana na mojim jos uvek uliva zivot u sve ove dane kada smo razdvojeni.
Ne secam se ni sta sam mu odgovorila.

Нема коментара:

Постави коментар