уторак, 6. октобар 2015.

B

Zamislila sam se malo. Vratila sam se u proslost. Malo. Mozda previse.
Ne nedostaje mi proslost. Ne nedostaje mi nista sto se tamo desavalo, ne nedostaju mi ljudi odande, ne nedostajem samoj sebi kakva sam bila.
Vratila sam se jer sam htela da joj kazem da je brisem. Brisem je skroz. Nepovratno. Ostavljam poneke lepe trenutke ali sve ostalo bacam. Seckam na sitne komadice i bacam. Ne trebaju mi, ne zelim ih.
Ne zelim nista vezano za njih.
I to iz jednog jedinog razloga. Sada imam buducnost i sadasnjost koji su konacno bolji od svega i koji su kao nagrada za sve lose kroz sta sam uspela da prodjem i izadjem citava. Sa malo ogrebotina ali citava.
I tu je vec 4 meseca. Ne odlazi. Ne napusta me. Uz mene je i jos uvek mi je ponekad tesko da poverujem da je stvaran. Savrsen, predobar, prepametan i moj. Jos uvek umem da se probudim u sred noci i samo ga dodirnem pored sebe vrhovima prstiju da se uverim da je jos tu.
Potreban mi je kao vazduh. Da nema njega ne bih bila ovde gde sam i svakako ne bih bila ovakva kakva sam. Pravi od mene bolju osobu. Srecniju, lepsu. Popunjava svaki moj nedostatak. Cini onaj deo mene za koji sam odavno mislila da sam ga izgubila.
Moja druga polovina. Moj svet. Moja zvezda i ostvarena zelja.
Moj oslonac.
Podrska.
Rame za plakanje.
Moj osmeh.
Moja suprotnost.
Moj zivot spakovan u jedan osmeh, jedno ime i jednu osobu.
Za sve ove mesece koji su prosli i za sve one koji tek dolaze ja prosipam korektor po proslosti. Brisem je gumicom. Umotavam je u papir i spaljujem tako da izgori i nestane u toploti plamena.
Odlazim od nje i vise se nikad ne okrecem. Ni za ljudima u njoj, ni za svim uvredama koje mi nikada nisu dale mira, ni za starim ljubavima, ni za ruznim uspomenama.
Odlazim od njih. Ne bacam cak ni pogled preko ramena.
Samo osecam miris paljevine negde daleko za sobom.
I odlazim da zagrlim svoju buducnost, svoj svet, sve sto sam ikada zelela u jednoj osobi i jednom osmehu.
Za sve ono sto dolazi i sto me ceka on je jedino sto vredi i jedino sto me tera da nastavim i da uspem.
Sve cega sam se ikada plasila nestaje u njegovom zagrljaju.
Moja suprotnost.
Moja sreca.
Moj svet.

Нема коментара:

Постави коментар